IZGUBLJEN U BALATU DANAS

Danas nisam tražio Balat.

To je bila moja prva greška.

Imao sam plan.

Kafa. Šetnja uz Zlatni rog. Nekoliko fotografija. Možda sat vremena lutanja starim ulicama prije povratka na mjesta koja sam već poznavao.

Umjesto toga, tri sata kasnije, i dalje sam bio tu.

Izgubljen.

I vrlo sretan zbog toga.

Balat ima čudan način da vam to učini.

09:17 — POGREŠAN SKRETANJE

Ušao sam u jednu od uskih ulica, a da o tome zapravo nisam razmišljao.

Isprva u njoj nije bilo ništa posebno.

Stara drvena kuća blago se nagnula prema ulici. Rublje se nježno ljuljalo iznad moje glave. Mačka je spavala na haubi parkiranog automobila, kao da posjeduje cijelu četvrt.

Tada sam primijetio boje.

Plavi kapci.

Žuti zidovi.

Crvena vrata.

Izblijedjeli zeleni balkon.

Stao sam.

Fotografirao sam.

Zatim još jednu.

Onda sam shvatio da uopće ne znam gdje se nalazim.

Savršeno.

Vratio sam telefon u džep.

Danas ću, odlučio sam, pravo izgubiti.

09:43 — BALAT NE DJELUJE KAO MUZEJ

Ovo me najviše iznenadilo.

Balat je star, ali nije zamrznut u prošlosti.

Ljudi ovdje žive.

Jedna baka je razgovarala sa susjedom kroz prozor. Dvoje djece jurilo je niz ulicu. Netko je otvarao malu trgovinu. Dostavljač se mučio da provuče svoj kombi kroz ulicu koja je bila otprilike široka koliko i kombi.

A onda su bile mačke.

Toliko mačaka.

Jedna me pratila gotovo pet minuta.

Odlučio sam da smo prijatelji.

10:25 — ŠUM ZLATNOG ROGA

Konačno se uska ulica otvorila.

I odjednom se pojavio Zlatni rog.

Činilo se da se grad preda mnom mijenja.

Trajekti su polako klizili preko vode.

Panorama Istanbula protezala se iza nje — minareti, krovovi, kupole i moderne zgrade koje dijele isti horizont.

Stajao sam tamo dulje nego što sam očekivao.

Istanbul to ponekad radi.

Pruži vam pogled kad ga ne tražite.

11:10 — VRATA BEZ OBJAŠNJENJA

Vratio sam se u četvrt.

Tada sam vidio stara vrata.

Bez natpisa.

Bez objašnjenja.

Samo prekrasan, izlizan ulaz okružen zidovima koji su očito bolje dane vidjeli.

Pitao sam se tko je kroz njih prošao.

Trgovac?

Dijete?

Obitelj koja je prije stotinu godina napuštala dom?

Putnik poput mene?

Balat je pun neodgovorenih pitanja.

I možda upravo zato hodanje ovdje tako uzbuđuje.

Ne vidite samo zgrade.

Počinjete zamišljati ljude koji su nekoć stajali tamo gdje sada stojite vi.

12:05 — KAFA, KONAČNO

Konačno sam pronašao malen kafić.

Ili je možda kafić pronašao mene.

Naručio sam tursku kavu.

Muškarac za šankom pitao me odakle sam.

Rekao sam mu.

Zatim je upitao:

"Prvi put u Balatu?"

"Da."

Nasmiješio se.

"Onda ste izgubljeni."

Nasmijao sam se.

"Kako ste znali?"

Pokazao je prema ulici.

"Svi se ovdje izgube."

Bio je u pravu.

13:02 — PRESTAJEM GLEDATI KARTU

U nekom trenutku shvatio sam nešto.

Cijelo jutro sam pokušavao pronaći put.

Ali najljepši trenuci dogodili su se kad nisam imao pojma kamo idem.

Mala pekarnica.

Sitno dvorište.

Stara crkva Svetog Jurja unutar Grčkog patrijaršijskog kompleksa.

Crvena škola.

Šarene kuće.

Starac koji sjedi ispred svoje trgovine.

Djeca koja igraju nogomet.

Mačka koja je očito odlučila da sam dio njezina teritorija.

Ništa od toga nije bilo u mom planu.

Nisu ni morali biti.

14:16 — BALAT DANAS

Ljudi često dolaze u Istanbul s popisom obaveza.

Aja Sofija.

Plava džamija.

Topkapı palača.

Veliki bazar.

Galata toranj.

I da — trebali biste ih vidjeti.

Ali Istanbul ima i drugu stranu.

Tiši dio.

Dio u kojem hodate polako.

Gdje skrenete lijevo jer vam ulica izgleda zanimljivo.

Gdje stanete jer netko kuha čaj.

Gdje vam stari zid kaže više nego moderni znak.

Balat je jedno od takvih mjesta.

Nije to samo mjesto koje se posjećuje.

To je mjesto za lutanje.

15:30 — I DALJE IZGUBLJEN

Konačno sam otvorio telefon.

Provjerio sam kartu.

Gotovo sam napravio puni krug.

Nasmijao sam se.

Tri sata.

Nijedan poznati spomenik.

Nijedan organizirani raspored.

Nijedna pažljivo isplanirana ruta.

Samo Balat.

I nekako je to bilo jedno od mojih omiljenih popodneva u Istanbulu.

Prije odlaska osvrnuo sam se na ulicu u kojoj sam započeo.

Isti plavi kapci.

Isti žuti zid.

Ista mačka.

Samo što sada znam nešto što nisam znao tog jutra.

Zapravo nisam bio izgubljen.

Otkrivao sam.

BIH LI SE VRATIO?

Apsolutno.

Ali sljedeći put neću ponijeti kartu.

Ponijet ću udobne cipele.

Kameru.

Apetit.

I mnogo vremena.

Jer ponekad najbolji način da otkrijete Istanbul nije da točno znate kamo idete.

Ponekad...

morate se IZGUBITI U BALATU.

ŽELITE LI OTKRITI BALAT S TRAVEL INN TURKEY?

Možda potpuno gubljenje nije za svakoga.

A tu mala lokalna spoznaja može iskustvo učiniti još boljim.

S Travel Inn Turkey možete istraživati Balat na pažljivo osmišljenoj šetnji koja ide dalje od šarenih fotografija.

Provest ćemo vas kroz povijesne ulice četvrti, skrivene kutke, izvanredne zgrade i svakodnevni život, dok dijelimo priče koje Balat čine nečim više od lijepe kulise.

Četvrt ćete upoznati s razine ulice.

Čut ćete o zajednicama koje su oblikovale njezinu povijest.

Vidjet ćete detalje koje je lako pregledati.

I, naravno, bit će vremena za zaustavljanje, fotografiranje, kavu i jednostavno uživanje u atmosferi.

Jer Balat nije mjesto kroz koje treba jurnuti.

To je mjesto za šetnju.

Za gledanje prema gore.

Za osvrtanje.

Za slušanje.

I ponekad, možda, za pogrešan skretanje.

PRIDRUŽITE SE TRAVEL INN TURKEY NA TURI BALATOM

Ako želite doživjeti Balat koji sam ja otkrio — šarene ulice, povijesne priče, lokalni život i neočekivane kutke — dođite i istražite ga s nama.

Travel Inn Turkey

Dođite s kartom ako želite.

Ili je ostavite.

Što god odaberete, držite oči otvorenima.

Nikad ne znate što ćete otkriti iza sljedećeg ugla.

Niobe_