Niobe i dva skrivena blaga Kumkapija

Postoje mjesta u Istanbulu koja se najavljuju sama od sebe.

Imaju veličanstvene ulaze, poznata imena, gužve posjetitelja i kamere usmjerene u svakom smjeru.

A onda postoje ona mjesta koja kao da se skrivaju.

Niobe je otkrila jedno takvo mjesto u Kumkapiju.

Šetala je kroz poznati trg ribljih restorana, gdje je večernja atmosfera gotovo nemoguće propustiti. Svjetla i dekoracije visile su iznad ulica, restorani su bili puni, ljudi su razgovarali, a Kumkapi je pokazivao živahno lice koje posjetitelji tako dobro poznaju.

No, Niobinu pažnju iznenada je odvukla buka.

Kilometar od svjetala i dekoracija, primijetila je nešto čudno.

S jedne strane uzdizao se visok zid. Iza njega nalazila se zgrada bez ikakvog vidljivog znaka života.

Nije bila riječ o jednoj od poznatih drvenih kuća Kumkapija.

Ovaj put, stara struktura bila je izgrađena od cigle i činilo se da je gotovo zaboravljena.

Suprotne strane, policijska postaja bila je zauzeta ljudima koji su čekali da uđu u državne urede. Niobe je prošla kroz gužvu, ali nije mogla prestati misliti na tihoj zgradu iza zida.

Što se tu krije?

Skrenula je lijevo.

I tada ga je vidjela.

Preko pločnika stajala je još jedna povijesna zgrada.

Na prvi pogled izgledala je kao obična stara građevina skrivena među ulicama Kumkapija. No, tada je Niobe primijetila turski natpis:

Kumkapi Panayia Elpida Rum Ortodoks Kilisesi

Ime ju je odmah privuklo.

Srebrna željezna vrata bila su zatvorena. Ipak, sama zgradina činilo se da joj govori.

Na dvije strane fasade prepoznala je slova P i E.

Panagia Elpida.

Djevica Nade.

Niobe je trenutak stajala na tom mjestu.

Područje oko crkve bilo je daleko od poliranog Istanbula koji se pojavljuje na razglednicama. Zidovi, pločnici i okolne zgrade pokazivali su drugu stranu Kumkapija—stariju, istrošenu i zanemarenu.

No, Niobe je naučila nešto o Istanbulu:

Ponekad su najzanimljivija blaga ona koja nisu lijepo prezentirana.

Riječ je o onima koji vas navedu da zastanete i postavite pitanja.

A ovo je bio samo početak.

Crkva iza zida

Panagia Elpida jedna je od povijesnih grčkih pravoslavnih crkava u Kumkapiju, smještena na ulici Gerdanlik Sokak.

Povijest crkve vuče korijene stoljećima unatrag. Današnja zgrada podignuta je krajem 19. stoljeća po projektu arhitekta Vasiliosa Tsilenisa, pri čemu izvori datiraju sadašnju strukturu u 1895. ili 1898. godinu. Ranije verzije crkve već su postojale na ovom mjestu i bile su oštećene požarima. Povijesna istraživanja bilježe obnovu nakon velikog požara u 17. stoljeću.

Crkva je izgrađena prema planu grčkog križa, s centralnom kupolom i dva zvonnika. Nalazi se unutar dvorišta okruženog visokim zidovima, što je čini iznimno lako propustiti pored nje, a da se ne shvati što se krije iza njih.

A postoji još jedna tajna unutar kompleksa.

Ayazma, odnosno sveti izvor, povezan je s crkvom i posvećen Agios Georgiosu (Svetom Đurđu). Povijesna dokumentacija opisuje sveti izvor ispod kompleksa crkve, uključujući njegove mermerne elemente i vjerske ukrase.

Niobe je otkrila prvo blago.

No, zgrada koju je ranije primijetila iza zida bila je drugo.

Tiha škola Panagije Elpidie

Uz kompleks crkve nalazi se bivša grčka škola Kumkapija.

Danas izgleda vrlo drugačije od onoga što si netko može zamisliti kada čuje riječ "škola".

Zgrada je tiha.

Njezini stari zidovi više ne nose glasove djece koja jure između sati. Nema školskih zvona koja pozivaju učenike natrag u učionice. Okolne ulice su se promijenile, zajednica se promijenila, a zgrada je izgubila svakodnevni život za koji je stvorena.

Ipak, ostaje važnim dijelom povijesti zajednice Panagia Elpida.

Škola se nalazila sjeveroistočno od kompleksa crkve, a povijesni zapisi ukazuju da su njezine obrazovne aktivnosti završile 1957. godine.

Taj datum je važan.

1957. nije samo godina kada je škola zatvorena.

To označava drugi poglavlje u postupnom nestajanju velikog dijela starog grčkog pravoslavnog zajedničkog života s ovog dijela Istanbula.

Škola i crkva pripadale su mreži zajednice u kojoj su religija, obrazovanje i svakodnevni život bili usko povezani.

Djeca su mogla studirati u školi, obitelji su se mogle moliti u crkvi, a okolne zgrade su služile potrebama zajednice.

Danas škola stoji kao tihi podsjetnik na taj svijet.

Dva blaga, jedna priča

Za Niobe, otkriće nije bilo toliko vezano uz pronalazak napuštene zgrade i crkve.

Pronašla je dva dijela iste priče.

Crkva je sačuvala duhovno sjećanje zajednice.

Škola je sačuvala njezino obrazovno sjećanje.

Jedna je nekada primala ljude na molitvu.

Druga je nekada primala djecu na časove.

A obje danas svoje priče uglavnom govore kroz arhitekturu, zidove i tišinu.

Niobe je ponovno pogledala prema staroj školi.

Bučni Kumkapi današnjice bio je samo nekoliko koraka dalje.

Restorani su posluživali ribu. Posjetitelji su slikali fotografije. Ljudi su čekali ispred obližnje policijske postaje. Automobili i pješaci nastavili su svoju svakodnevnu istanbulsku rutinu.

No, iza zidova ostao je drugi Kumkapi.

Kumkapi grčkih pravoslavnih obitelji, učitelja, djece, svećenika, proslava, molitava i generacija ljudi čiji su životi bili povezani s ovim malim kutkom grada.

I možda upravo to čini Panagiju Elpidu i njezinu staru školu tako fascinantnima.

Nisu daleko od poznatih spomenika Istanbula.

Nalaze se unutar Istanbula koji većina posjetitelja jednostavno prođe mimo.

Niobe se nasmjehnula.

Nije planirala ništa otkriti tog dana.

Jednostavno je hodala.

I opet ju je Istanbul podsjetio da ako skrenete jedan kutak, pogledate iza jednog zida ili pročitate jedno staro ime na zaboravljenoj zgradi, drugi grad može naglo isplivati pred očima.

Ovo je bilo Niobino otkriće: dva tiha blaga Kumkapija—Panagia Elpida i napuštena škola koja je nekada služila zajednici pokraj nje.

I znala je da će se morati vratiti.

Jer neka vrata u Istanbulu mogu biti danas zatvorena...

ali njihove priče još uvijek čekaju da budu otvorene.

Travel Inn Turkey_