Axos Kapadokija (Hasakoj)

Otkrijte selo i crkvu Agia Makrina

Axos, danas poznat kao Hasakoj, povijesno je selo u regiji Nigde u Kapadokiji i jedno od bivših grčkih pravoslavnih naselja u Srednjoj Anadoliji. Iako je manje poznato od Goremea, Urgupa ili Derinkuyua, Axos nudi važan uvid u povijest kapadocijskih Grka i kršćanskih zajednica koje su stoljećima živjele u ovom kraju.

Axos prije 1923.: Grčko pravoslavno selo u Kapadokiji

Povijesno poznat pod imenima Axos, Akso, Aksos ili Naksos, ovo selo bilo je jedno od kapadocijskih naselja gdje su pravoslavni kršćani očuvali svoj lokalni oblik grčkog jezika. Zajednica je govorila prepoznatljivim kapadocijskim grčkim dijalektom uz turski, što odražava složeno jezično i kulturno okruženje osmanske Kapadokije.

Posjetitelji početkom 20. stoljeća zabilježili su Axos kao značajno selo. Godine 1911., britanski znanstvenici R. M. Dawkins i W. R. Halliday posjetili su to naselje tijekom dokumentiranja grčkih dijalekata i svakodnevnog života u Srednjoj Anadoliji. Njihove fotografije čuvaju dragocjen vizualni zapis sela prije razmjene stanovništva.

Povijesni opisi prikazuju Axos kao prvenstveno kršćansko poljoprivredno zajednicu. Početkom 20. stoljeća selo se sastojalo uglavnom od tradicionalnih kuća i bilo je okruženo poljoprivrednim krajolikom kapadocijske ravnice. Jedan suvremeni opis navodio je oko 800 kuća i isticao da su stanovnici govorili i turski i lokalni kapadocijski grčki dijalekt.

Selo je također posjedovalo izuzetno vjersko nasljeđe. Prema povijesnim istraživanjima, Axos je nekada imao osam crkava i kapela. Od njih je Crkva Agia Makrina (sveta Makrina) najvažniji sačuvani spomenik.

Crkva Agia Makrina

Crkva Agia Makrina je kamena pravoslavna crkva datirana iz 19. stoljeća, pri čemu je sačuvana građevina povezana s godinom 1843. Njena arhitektura i sačuvane karakteristike pružaju važnu vezu s vjerskim životom bivše grčke zajednice Axosa.

Za posjetitelje zainteresirane za povijest grčkog pravoslavlja, bizantsko i postbizantsko nasljeđe, kapadocijske Grke i kršćansku Kapadokiju, ova crkva nudi vrlo drugačije iskustvo od poznatih stijenastih formacija i balona na vrući zrak u regiji.

Što se dogodilo s Axosom nakon 1923.?

Povijest Axosa drastično se promijenila nakon grčko-turske razmjene stanovništva 1923.–1924., provedene prema Ugovoru iz Lausanne. Kao i mnoge grčke pravoslavne zajednice u Kapadokiji, grčki stanovnici Axosa napustili su Anadoliju i preseljeni su u Grčku. Odlazak ovih zajednica označio je kraj stoljetnog kontinuiranog života grčkih pravoslavnih sela u regiji.

Ljudi Axosa ponijeli su sa sobom uspomene, tradicije, obiteljske povijesti i prepoznatljivi dijalekt. Elementi kulturnog nasljeđa Axosa nastavili su postojati unutar zajednica osnovanih u Grčkoj, dok je povijesno selo ostalo u Kapadokiji.

Axos danas: Hasakoj

Danas je selo službeno poznato kao Hasakoj i pripada području Nigde u Turskoj. Nalazi se otprilike 28 kilometara sjeverozapadno od Nigdea, na širem kapadocijskom krajoliku.

Moderan Hasakoj vrlo je drugačiji od grčkog pravoslavnog sela koje su opisali putopisci početkom 20. stoljeća. Zajednica, jezik i društveni život znatno su se promijenili od razmjene stanovništva. Ipak, važni tragovi ranijeg naselja još uvijek postoje.

Crkva Agia Makrina, zajedno s bivšom grčkom školom, starim grobljem i sačuvanim nadgrobnim pločama, čini dio povijesne memorije Axosa i pruža fizičke dokaze zajednice koja je nekad ovdje živjela.

Zašto posjetiti Axos?

Axos je posebno vrijedan za putnike koji žele istražiti manje poznatu povijest Kapadokije. Umjesto posjeta samo poznatim turističkim atrakcijama regije, putovanje do Hasakoja omogućuje posjetiteljima otkriti priču stvarne kapadocijske zajednice i razumjeti kako su se grčke, pravoslavne kršćanske i anadolijske tradicije zajedno razvijale u ovom dijelu Srednje Anatolije.

Za one koji istražuju kapadocijsko grčko podrijetlo, istražuju obiteljsku povijest ili istražuju kršćansko nasljeđe Turske, Axos može biti posebno značajna destinacija.

Crkva Agia Makrina i povijesni Axos stoga su više od arheoloških nalazišta. Oni su podsjetnik na živeću zajednicu, njen jezik, vjeru i tradicije te na dramatične promjene koje su pretvorile Kapadokiju početkom 20. stoljeća.