Postoje mjesta u Istanbulu koja ponosno najavljuju svoju historiju.
A onda postoje mjesta koja gotovo ništa ne govore.
Prosto ih prođete pored.
Možda vidite staru fasadu, lijep ulaz ili nekoliko grčkih slova uklesanih u kamen i nastavite šetnju ne shvatajući da ste upravo prošli pored malog komada grčke historije Istambula.
To se tačno desilo s Niobom na Kumkapiju.
Dok je hodala kroz historijsku četvrt Kontoskali, danas poznatu kao Kumkapi, blizu Grčke pravoslavne crkve Agia Kyriaki, nešto ju je privuklo pažnji.
Nije bio to neki poznati spomenik.
Nije bila muzej.
Bila je to stara zgrada.
Ali iznad nje, uklesano u kamen, nalazili su se grčki slovi:
«ΦΙΛΟΜΟΥΣΟΣ ΑΔΕΛΦΟΤΗΣ ΗΩΣ ΑΝΙΔΡΥΣΑΤΟ»
Nioba je stala.
Šta je ova zgrada?
Ko su bili ljudi koji su ovdje postavili ove riječi?
I šta je Φιλόμουσος Αδελφότης Ηώς – Filomousos Adelphotis Eos?
Taj mali natpis postao je početak još jednog putovanja.
Zgrada je povezana sa obrazovnom historijom grčke pravoslavne zajednice Kontoskali/Kumkapi.
Ovo područje je historijski bilo dom važnoj grčkoj pravoslavnoj populaciji, a Agia Kyriaki je ostala jedna od glavnih crkava te zajednice. Savremeni izvori i dalje identifikuju Agia Kyriaki kao crkvu kontoskaljske zajednice.
Škole su bile sastavni dio ovog zajedničkog života.
Za grčke pravoslavne zajednice Carigrada, crkva, škola, dobrotvorna udruženja i lokalne institucije bile su usko povezane. Obrazovanje nije bilo samo o časovima u učionici; škole su pomogle očuvanje jezika, kulture i zajedničkog života.
To čini preživjele zgrade vezane za škole posebno zanimljivim danas.
Ime Ηώς (Eos) je posebno intrigantno.
Riječ se odnosi na Zoru, personifikaciju zore u drevnoj grčkoj mitologiji, a ime su usvojile brojne grčke obrazovne i kulturne asocijacije.
Istraživanja grčke zajednice Kontoskali potvrđuju postojanje grčke asocijacije pod nazivom «Η Ήως». Studija zapisa zajednice spominje grčku asocijaciju Kontoskali „Η Ήως" i bilježi dopisivanje koje uključuje njene predstavnike 1922. godine.
Ovo je važan trag kada stojite ispred natpisa.
Kamen dakle nije samo dekoracija.
On povezuje preživjelu zgradu sa mrežom grčkih zajedničkih organizacija koje su nekada djelovale u Istanbulu i također je povezan s Bratstvom Filomousos Kontoskali „Eos" (Filomousos Adelfotis Kontoskaliou Eos), jednim od mnogih grčkih obrazovnih i kulturnih bratstava koja su cvjetala u Carigradu tokom 19. i ranog 20. stoljeća. Takve asocijacije igrale su važnu ulogu u podršci obrazovanju, kulturi i zajedničkom životu unutar grčke pravoslavne populacije. Prisustvo bratstva „Eos" u ovom području odražava bogatu grčku zajedničku historiju Kumkapija (Kontoskali) i njegovu blisku vezu sa obližnjom Crkvom Svetog Kirijaka i bivšom grčkom zajedničkom školom.
Danas četvrt izgleda vrlo drugačije od svijeta u kojem je škola funkcionisala.
Ulice su bučne.
Prijeđu zgrade koje su nekada imale potpuno druge namjene.
Grčka populacija u četvrti se drastično smanjila.
Ipak, povremeno nešto ostaje.
Crkva.
Fasada škole.
Mramorni natpis.
Nekoliko grčkih slova.
I odjednom, historijska mapa Istambula postaje opet vidljiva.
Ovo ono što šetnju kroz Kumkapi čini tako nagradnom.
Niste uvijek morali ući u muzej da biste susreli historiju.
Ponekad je historija iznad vrata zgrade.
Nioba je pogledala natpis i prirodno je htjela znati više.
Je li ovo nekada bila dječja škola?
Ko je ovdje učio?
Ko je platio za njenu izgradnju?
Kako su izgledale učionice?
Koliko je djece ušlo kroz ova vrata?
I šta se dogodilo sa školom kada je grčka zajednica Kumkapija počela nestajati?
Ova pitanja su možda važnija od same zgrade.
Zato što nam omogućavaju da zamislimo ljude koji su joj nekad davali život.
Djeca koja su dolazila na časove.
Nastavnici koji su ulazili u učionice.
Roditelji koji su raspravljali o obrazovanju.
Članovi zajednice koji su podržavali svoju školu.
I četvrt u kojoj se grčki jezik čuo prirodno na ulicama.
Istraživanja obrazovnih zgrada u Kontoskali pokazuju da je zajednica imala više od jedne škole. Izvještaj iz 2011. godine o staroj dječjoj školi u Kontoskali (Αρρεναγωγείο) navodi da je druga školska zgrada stajala pored crkve Agia Kyriaki, dok je stara dječja škola o kojoj se govori u tom članku bila pored Panagia Elpida.
Ovo čini Niobino otkriće još zanimljivijim.
Sugeriše da priča o grčkom obrazovanju u Kumkapiju nije predstavljena jednom zgradom, već širim obrazovnim omrežjem povezanom s crkvama i institucijama zajednice.
Ovo je Niobin savjet:
Gledajte ne samo poznate spomenike Istambula.
Gledajte iznad trgovinskih znakova.
Gledajte ulaze.
Gledajte mramorne ploče.
Gledajte grčke natpise.
Gledajte zgrade koje danas izgledaju obično.
Zato što ponekad zaboravljeni natpis može dovesti do priče koja se ne pojavljuje u uobičajenim vodičima za Istanbul.
I tako Niobine šetnje nastavljaju.
Jedna ulica.
Jedna zgrada.
Jedan natpis.
Jedno pitanje.
Danas, čak i kada su tragovi ove historije lako zanemariti, zgrada posjetiocima nudi mali prozor u multikulturalnu prošlost Kumkapija. Za one koji uživaju otkrivati Istanbul izvan njegovih poznatih spomenika, šetnja ovom četvrti može otkriti priče, zgrade i uspomene koje tiho čuvaju grško nasljeđe grada.