UPoznajte NIOBE

Neka putovanja počinju avionskom kartom.

Moj je počeo Erasmus aplikacijom.

Dolazila sam u Tursku kao mlada Erasmus studentica, misleći da ću provesti nekoliko mjeseci učenjem, upoznavanjem novih ljudi i iskusiti nešto drugačije.

Nisam imala pojma da ću se zaljubiti u tu zemlju.

Ni samo u njezine drevne gradove ili prekrasne krajolike. Ni samo u Istanbul, Kapadociju, Efes ili beskrajnu listu mjesta koja sam označila na svojoj mapi.

Zaljubila sam se u nešto što je mnogo teže opisati.

Tursko gostoprimstvo.

Odvela sam se kod turske obitelji i vrlo brzo otkrila da biti gost u turskom domu znači nešto posebno. Obrok nikada nije bio samo obrok. Šalica čaja rijetko je bila samo šalica čaja. Uvijek je postojalo još jedno pitanje, još jedna priča, još jedno mjesto koje su mi htjeli pokazati.

"Jeste li bili ondje?"

"Morate posjetiti to mjesto."

"Još niste probali ovo?"

I, naravno, pitanje koje sam čula više puta nego što se mogu sjetiti:

"Gdje idete sutra?"

To pitanje postalo je gotovo način života za mene.

Jedna zemlja, stotine putovanja

Tijekom mog boravka na Erasmusu, gotovo svaki dan osjećao se drugačije.

Putovala sam avionom, vlakom, autobusom, trajektom, automobilom i ponekad bilo kojim drugim sredstvom prijevoza koje bi me odvelo gdje sam željela.

Otkrila sam da putovanje Turskom može biti avantura već prije dolaska na odredište.

Posjetila sam drevne gradove, arheološka nalazišta, sela, planine, obale i gradove o kojima prije dolaska nisam ni čula.

Šetala sam mjestima gdje su civilizacije živjele tisućama godina prije.

Stajala sam među rimskim ruševinama.

Gledala sam izlazak sunca iznad nevjerojatnih krajolika.

Sjedila sam za stolovima s ljudima koje sam upoznala tek nekoliko sati prije.

I, polako, moja mapa prekrivena je malim oznakama.

Ali postojao je problem.

Još uvijek je bilo previše mjesta koja nisu označena.

Neka destinacija bila su zaokružena.

Neka su imala zvijezdu pored sebe.

Neka su imala vrlo ozbiljno "MORA SE POSJETITI" napisano preko njih.

A neka su jednostavno bila nemoguća za uklopiti u moj Erasmus raspored.

Konačno, moje studije su završile.

Složila sam kofer i vratila se kući.

Ali dogodilo se nešto čudno.

Moj kofer se vratio kući.

Moje studije su se vratile kući.

Moj svakodnevni život se vratio kući.

Ali nekako, moj um je ostao u Turskoj.

Turska još nije gotova sa mnom

Nešto vremena pokušavala sam nastaviti normalno.

Završila sam studije. Napravila sam planove. Vratila sam se u svoju rutinu.

Ali svaki put kada bih čula turski jezik, vidjela fotografiju Turske ili osjetila miris koji me podsjetio na tursku kuhinju, vraćala sam se natrag.

Natrag u onu obiteljsku kuću.

Natrag na putovanja.

Natrag na razgovore.

Natrag na mjesta koja sam posjetila.

I, najvažnije, natrag na sva ona mjesta koja još nisam posjetila.

Tada sam shvatila nešto.

Možda moja veza s Turskom nije trebala završiti kada je završilo moje Erasmus iskustvo.

Možda je tek počinjala.

Dakle, nakon završetka studija, odlučila sam nastaviti svoje dugotrajno — i vjerojatno nikada ne završno — ljubavno prijateljstvo s tom izvanrednom zemljom.

I to je gdje počinje moja nova avantura.

Dakle... tko je Niobe?

Pozdrav.

Ja sam Niobe.

Putnica sam, radoznala istraživačica, sakupljačica priča i, očito, netko tko postavlja puno previše pitanja.

Zašto je ovo mjesto ovdje?

Tko je ovdje živio?

Zašto to selo ima to ime?

Što su ljudi jeli?

Kako su putovali?

Što se ovdje dogodilo prije 2.000 godina?

Što je ovo čudno stijena?

I možda najvažnije pitanje od svih:

"Gdje možemo ići dalje?"

Srećom, pronašla sam ljude koji ne smetaju mojim beskonačnim pitanjima.

Travel Inn Turkey se složio da krene sa mnom na to putovanje.

Pomoći će mi istražiti mjesta koja sam već posjetila, otkriti ona koja sam propustila i otkriti destinacije o kojima čak nisam ni čula.

Zajedno ćemo putovati kroz poznata mjesta Turske i njezine skrivene kutove.

I neće čuvati priče za sebe.

Podijelit ću ih s vama.

Moj prvi odredište nosi moje ime

Zapravo je postojalo samo jedno mjesto gdje sam mogla početi.

Mjesto koje se zove Niobe.

Da.

U Turskoj zapravo postoji mjesto koje je dobilo ime po meni.

Pa... možda bih trebala reći da sam ja dobila ime po njoj.

Dobrodošli u Niobinu stijenu, blizu Manise.

Na podnožju planine Spil, s pogledom na krajolik oko Manise, nalazi se prirodna stenska formacija poznata kao Niobe Kaya — Niobina stijena — ili, poetičnije, Aglayan Kaya: Plačuća stijena.

Ugledate li je s pravog smjera, možete zamisliti konture ženskog lica.

I iza tog lica leži jedna od najtužnijih priča drevne mitologije.

Žena iza stijene

Prema drevnoj priči, Niobe je bila kći Tantala i povezana je s regijom planine Sipil, planinom koju danas poznajemo kao planinu Spil.

Postala je supruga Amfiona, kralja Tebe, i slavila se po tome što je imala mnogo djece.

Ali Niobe je postala previše ponosna na svoju veliku obitelj.

Uporedila se s Leto, majkom bogova Apolona i Artemide, koja je imala samo dvoje djece.

Niobe je vjerovala da joj toliko djece daje superiornost.

Bila je to opasna hvalisanja.

Letine djece uzvratila su osvete.

Apolon i Artemida ubili su Niobinu djecu, a Niobe je ostala slomljena tugom.

Plakala je i žalila dok, prema legendi, Zeus nije pretvorio u kamen.

Tužna majka postala je dio same planine.

I zato je stijena na planini Spil postala poznata kao Niobe.

Drevna povezanost nije nešto izmišljeno za moderni turizam. Priča o Niobi i stijeni na Sipilu već je bila dio drevne tradicije. Homer spominje Niobe u Ilijadi, dok su je kasniji pisci izravno povezali sa stijenom blizu drevne Magnesije, današnje Manise.

Je li stijena stvarno plače?

Pa...

To ovisi o tome koga pitate.

Oblik stijene je prirodan, nastao erozijom, ali njen izgled potaknuo je generacije ljudi da vide lice tužne žene.

Tradicionalno, kapljice vode povezane sa stijenom tumačene su kao Niobine suze. Tursko ime Aglayan Kaya, što znači "Plačuća stijena", održava tu poetsku tradiciju živom.

Stojeći tamo, nisam mogla a da se ne zapitam što bi sama Niobe pomislila.

Bi li se iznenadila što tisućama godina kasnije ljudi i dalje pripovijedaju njezinu priču?

Bi li bila sretna što se njeno ime još uvijek pamti?

Ili bi nas jednostavno zamolila da prestanemo pričati i damo joj malo mira?

Sumnjam da je posljednja opcija.

Višestruko od stijene

Ono što me fascinira kod Niobine stijene jest da ona nije samo geološka formacija.

Nalazi se na sjecištu prirode, mitologije, povijesti i sjećanja.

Planina je stvarna.

Stijena je stvarna.

Drevne priče su stvarni dijelovi ljudske kulture.

Ali emocije unutar priče — ponos, ljubav, gubitak, tuga i sjećanje — jednako su snažne danas kao i prije tisućljeća.

To je nešto što sam uvijek voljela kod putovanja Turskom.

Niste samo posjetili mjesto.

Otkrivate slojeve.

Pogledajte ispod modernog grada i možda ćete pronaći osmansku priču.

Pogledajte ispod toga i možda ćete pronaći rimsku.

Idite dublje i naglo ćete se naći u krajoliku povezanom s grčkom mitologijom, drevnim anadolskim kulturama ili civilizacijama koje su nestale davno prije nego što je postojao naš moderni svijet.

I ponekad...

jednostavno pronađete stijenu.

Stijenu koja vas tjera da stanete.

Stijenu koja vas tjera da je dvaput pogledate.

Stijenu koja već tisućama godina pripovijeda priču.

I ovo je tek početak

Dakle, ovo sam ja.

Niobe.

Imam mapu.

I dalje je puna šiljaka.

Neki od njih su mjesta koja sam već posjetila.

Mnoga su mjesta koja još želim otkriti.

I vjerojatno ih ima još stotine o kojima još ni ne znam.

To je uzbudljivi dio.

Od sada ću vas povesti sa sobom.

Ponovno ćemo posjetiti neka mjesta koja sam otkrila tijekom svojih Erasmus godina.

Istražit ćemo destinacije do kojih nikada nisam stigla.

Tražit ćemo skrivena sela, drevne gradove, zaboravljene priče, lokalne tradicije, neuobičajenu hranu i nevjerojatne krajolike.

I nastavit ću postavljati pitanja.

Puno pitanja.

Slijedite me da istražimo više drevnih mjesta, prekrasnih destinacija, lokalne kulture i nezaboravnih iskustava Turske.

Otkrijte i istražite Tursku s mojim putnim partnerom Travel Inn Turkey.